Anix, odnosno točnije zvani The Anix, bend je s permanentnim sjedištem u LA-u, rasadniku prvoklasnog show businessa, sisa, guzica, glamura i droge. Oni upućeniji u rad epohalnog benda Apoptygma Berzerk možda su i čuli za dotične. Naime, ratni drug Stephana Grotha Brandon Smith još je 2008. sa svojom družinom izdao debitantski album "Demolition City". Nakon hrpe odsviranih koncerata po Americi i Europi tri godine kasnije na naplatu dolazi sav trud i proliveni znoj. Anix je upravo izdao novo remek djelo, konceptualni album naziva "Sleepwalker".

Sami stil varira od melodičnog rocka/metala ispunjenog post-emo izražajem (izrazito popularnim u Americi), pa sve do elektronskih ritmova i ogromne upotrebe sekvencera. Ipak, ono najvažnije za naglasiti jest to da je Anix ovim uratkom definirao posve novu razinu nečega što nazivamo "modernom" glazbom. Letimičan pogled na internet stranicu posvećenu albumu otkriva koliko je vremena uloženo na razradu svakog, pa i najmanjeg detalja vezanog uz kreaciju cijele priče. Vjerojatno je ista količina vremena utrošena na osmišljavanje promo fotografija koliko prosječnom domaćem bendu iz šupe treba za produciranje i snimanje 30 užasno loših pjesama za isprdak zvani demo cd.

The Anix nije samo bacio rukavicu i masnu pljuvačku u lice svakog propaliteta koji sluša metal glazbu u obližnjem parku, već je pospremio hrpu bendova u ropotarnicu povijesti. Pogled na spot za pjesmu "Glass" ukazuje na činjenicu da je Trent Reznor propali narkoman koji nikad nije bio dovoljno cool da sjedne za volan BMW-a M3. Kakav prokleti utemeljitelj industrial rocka?

Papak.